velike istine malog idiota

15.02.2006., srijeda

babe inc.

san čera bila na placi,da vidiš kako lipih stvari maju...ni prišav onaj z ribicami pa san ih morala kupiti kod oniga mladiga ,ma tr znaš na kiga mislin sin od katice pepinove,ali je skup...edo me tako osramotiv,aš san poslje šla va butigu,ma da vidiš kaj mi je storiv...
tako otpilike izgleda redoviti nedjeljni monolog moje none,misli, volim ju i sve to,ali ti današnji penzioneri...možda je baš ona jedna od onih napornih baba koja kad je ne vidim istjeruje pravdu po gradskim autobusima.ono,uđeš u bas potpuno malaxao,sjedeš na prvo slobodno mjesto,fakat ti je loše.nakon nekoliko stanica autobus se napunio i ulazi vojska nabrijanih penzionera.do tebe dolazi umiljata bakica s jezikom kočijaša,te pčme pričati kako mi,današnja mladež nemamo pojma o bontonu,kako iako ti je očito loše trebaš dignuti svoju neodgojenu guzicu i ustupiti joj mjesto,kako se ona kad je bila mojih godina nije tako ponašala i da je već viđala takve jer da sin od njene susjede ima takav karakter i sad teški drogeraš i propalica.to bakica normalno ne govori tebi već nekom zadihanom kamionu od žene koja cijelo vrijeme kima glavom.napokon,ustaješ prezirno je pogledaš i izađeš iz autobusa.mislim,da je jedini razlog što ti hrvatski
penzići još nisu dobili mirovnu taj što nikad ni nisu prestali raditi-naime nakon 65, tajno se zapošljavaju u nečem tipa FBI GDJE IH STAVLJAJU KAKO bi nas normalne,mlade ljude svojim maltretiranjem toliko izmorili da odustanemo od stvari kao što su glasanje,itd.ali ima ih i gorih;da,da pa zar niste čuli za svu onu drogu koja se raspačava po ulicama našeg dragog grada-pogodite tko je odgovoran!
poanta priče:kada sljedeći put6 vidite dragu bakicu koja ulazi u bus,brzo nabaviti nobrađenu drvenu letvu i eliminirajte je prije nego što ona uništi vas.kažem vam svije ostaje na BABAMA.

08.02.2006., srijeda

KOFII REPUBLIC

znate onaj osjećaj...tako sam lijepo spavala i najednom...drrrrrrrrrrriiiiiiiiiiiiiiiinnnnnnnnn!budilica kvari moju idilu,a baš sam sanjala crvene ovčice kako lete po crvenim obacima.ustajem nadrkana i mrzim cijeli svijet .neki opaki miris počinje nadraživati moje nosnice,slijedeći ga odlazim u kuhinju i ....ugledam djezvu punu ah, turske KAVE.nevjerovatno je kako me čak i mala doza tog čudesnog napitka može usrećiti.
gotovo svi problemi čine se bezazlenima, kad primjerice sjednem u palach i do mene dodje magična porcija kofeina fino upakirana u kapućino s puno pjene,čak me više ni novi konobar ne živcira bez obzira na to što ga po15 put moram zamoliti da mi donese čašu vode,sve nesuglasice s okolinom nestanu,nije me briga što se on ponaša kao da sam yoyo,ko ga jebe.živjela kava.
mislim da bi se svakom čovjeku trbalo omogućiti da nađe neku vrstu kave u životu....i tako...
pouka priče:ako sam iz nekog razloga ljuta ,odvedite me na kavu


06.02.2006., ponedjeljak

slap her,she's a hampster/losing my religion

dugo mi je trebalo,ali napokon dolazim do nekog poštenog zaključka;čovjek zbilja može računati samo na sebe....
bilo je to jednog lijepog i sunčanog dana kada sam odlučila s "kull" razredom ići u palach,to je zbilja bio gadan zajeb!dečki nisu mogli odustati od biljara pa su otišli do meduze,a ja glupača odoh s curama (matee nažalost nije bilo) do grada.jebeš dečke,bila sam happy zbog palacha i kave...hrčak je rekao da joj se ne da u palach nego da bi ona u mek na sladoled,pa je i ostatak naših intelektualno nastrojenih plavuša krenuo tamo,a ja sam se pouzdala u onu staru:kud svi tud i mali mujo.sjednemo mi na terasu (?!") a hrčak uzbuđeno šuti, i tako neko vrijeme kada me već iz laganog drijemeža probudio njen vrisak;"au fakk!ona cura ima istu torbicu ko ja!",zatim je i ostatak hrčkove družine ispustio neki sličan zvuk.hrčak je zašutila,pa je i ostatak družine mogao mirno disati...hrčak je složila full kull facu i blejala u prolaznike sa svojim zlobnim hampster očima.naposlijetku je progovorila o tome kako kod kod kozmetičarke ide najmanje 2x mjesečno i kako ne jede pohano meso jer joj je mama rekla kako jako deblja...odustala sam.fol sam išla na bas...ako u meni primjetite ikakvu zajedničku crtu s tim odvratnim glodavcem,molim vas,odriješite me života...

prestala sam vjerovati u ljudsku dobrotu,svaki put sumnjam kako je ona samo usavršeno koristoljublje...jer više nemam ni prijatelja ;matea me razumije,ali nije konstanta,sara je previše zaokupljena pisanjem priručnika "ni1001 način da prevarite dečka a da se toga ne sjećate",on gura glavu negdje drugdje i ovdje je kad mu se prohtije-vjerovatno je skužio da se počinjem zaljubljivati,moj dragi brat našao je svoj život potpuno odvojeno od mene,a ostali koje bi možda htjela smatrati prijateljima ne dopuštaju mi ni da ih upoznam.jebiga....možda zvuči glupo,onako potpuno djetinje ali fali mi ljudski dodir-smijati se i plakati s nekim kome je stalo,ali svaka želja za tim samo je odvajanje od friking hladne stvarnosti.

ovome još samo dodajem nekoliko stihova od đubriva koji imaju isključivo autoironijsku svrhu,shvatiti ćete već:

glup si ,ružan
kao kurac
ostavila te je cura,
želiš da te sad svi žale,
da brišu suze,brišu bale

ref:
ajde ubi se
(ne kužim što kaže)
ajde ubi se
razveseli nas...

kažeš da te tuga stisla
tvoj život više nema smisla
u centru pažnje moraš biti
tobože ti moraš piti
voljom za životom gubiš;
što ćeš onda -ti se ubi!
ref
možda nismo mi u pravu,
al' isto si raznesi glavu

26.01.2006., četvrtak

leptirići,ma kurac

postalo mi je nemoguće normalno razmišljati.već cijeli tjedan slušam cranberriese a to seobično je to događa kada sam zaljubljena :)
ali ja tu fazu nekako ne mogu proći razumna jer sam ljubomorna ko pas i nikad nepuštam da stvari idu svojim tokom nego paničarim,postajem histerična i bezobrazna prema svima...
nema tu onih lijepih leptirića o kojima svi pričaju nego zatvaranje u sebe,koja milka od tri kile i katastrofa na vagi (koja je je kod mene doma ionako zabranjena jer smo svi hmm,ugodno popunjeni).
ali sve se još više zakomplicira kad u glavi počnem sve izokretati i stvarati slike o nekakvim urotama protiv mene...divno.krenulo je ..zadnji prijedlog za ime mog i mateinog nepostojećeg benda (ona jošnezna svirat,ja neznam pjevat) je PMS.ali sve će se valjda stabilizirati jer će okolina zbunjena mojom frantic pojavom redom početi vjerovati u boga i moliti se da upoznam dobrog psihijatra.

23.01.2006., ponedjeljak

a ništa bitno

u petak sam bila na gitarijadi i bilo je totalno ok.večer je bila pomalo deprimirajuća ali se sve sredilo kad smo depresiju malo podlili (znate na što se misli,ne?) i kad sam vidjela jebenu carminu puttanu.
dodo je doskakutao na pozornicu u svom frank sinatra stilu (gacice,sakoić,pernati šal,...) i bio je genijalan. posoji jedna zanimljiva anegdota a ta je da je jedna moja draga frendica koju neću imenovati jer bi joj bilo neugodno, kada je carmina napokon došla na pozornicu i počela svirat rekla: jebemu mater kad će više ta carmina,unutra smo već sat vremena a nijh još nema i sad su nam još poslali nekog debelog kretena da skače po pzornicii....

drugi tjedan u školim i već me lagano hvata popizditis-svi sa već poznatim provalama,preseravanjima itd.
danas je i naša baba iz povijesti imala svoju minutu i postavvila zanimljivo pitanje:blaba uništenje sodome i gomore,zar vi mislite da je normalno da mi danas imamo gay parove?
mrtva hladna odgovorila sam da...možda da ona upozna neko drago žensko biće više nebi bila tako nadrkana jer žena očito pati od nejebice...
u jednu ruku ima pravo ;nemam ništa protiv homoseksualaca ali glupe su mi one gay proud parade,kako bi to izgledalo da ja izađem na ulicu i derem se ja sam hetero,mama ja vo0lim dečke!!!
ali su zbilja blesave prepostavke njih je bog kaznio jer su voljeli seks...
ma dajte molim vas crkiva i postoji upravo zato kako bi inferiornim umovima govorila kako je svaki oblik uživanja grijeh i na osnovu toga skupila masnu lovu,jer da je običan puk otkrio sex prije boga,odavno bi ga poslali u kurac...

16.01.2006., ponedjeljak

in memoriam

samo uspomena na nekog koga sam poznavala,ulomak iz stranica dnevnika i sjećanje na posrnulog dječaka kojeg sam nekad voljela .nadam se da on ovo nikada neće pročitati ali i ostavljam trag osobe koja je nekad bio i još se nadam da će shvatiti,otvoriti oči prije nego što bude prekasno:



"hej,pametna slatka glavice-što ćes sad?!Život nije bajka,otvaraš oč,zar ne?

ali zar ne postoji baš nitko na tvojoj frekvenciji?pogledajmalo bolje jer to sigurno ne može biti istina!prisjeti se svih svojih godina koje pamtiš i pokušaj sagledati i zauvijek upiti u sebe svu ljubav koja ti je pružena,ljubav roditelja koji bi dali sebe da spase tebe.
...
čemu onda izgubljenost,protest?zar iz inata,ponosa trebaš umjesto zagrljaja i toplog razumijevanja dozvoliti da ti neki frajer iza ugla "ponudi spas"!da ti velikodušno pokloni nešto od čega će nestati svi problemi,nešto što će izbrisati sve nedaće ovog svijeta i ovesti te u zemlju Nedodždiju ?
...
dječače,sve je to nažalost već bezbroj puta viđeno,bezbroj puta na bezbroj primjera najbolnije proživljeno odnosno neproživljeno.
pogledaj se- danas si mlado ljudsko biće sa vrlinama i manama.ne znaš što te sutra čeka .to je istina koja u tebi budi strah.
....
zar možeš odbaciti more ljubavi oko tebe i iz straha od niskih udaraca prigrliti pakao "bijele kuge"?misliš da je to frajerski i hrabro?!
ne,to je kukavički i sebično!živjeti život uspravno,primati ivvraćati udarce,
voljeti i biti voljen to je hrabrost i frajerstvo."


još samo molim one koji znaju o kome pišem,da to ne kažu.želim da ova uspomena ostane čista i idilična jer mi je valjda tako lakše vjerovati da priča ima ima smisla i da na kraju knjige postoji debelo otisnuti hepiend.

13.01.2006., petak

govno

ponekad kažem sebi
da je bilo dosta
bijesan i u bedu
odlazim do mosta

tamo razmišljam
šta mi se sve desilo
da bi shvatio da
govno se objesilo

i ja sam taj
što smeta svima
nisam dobar
al nisam ni među zlima
i ja taj što uvijek radi zbrku
jer se napijem
pa pijan tražim frku

znam da nema smisla
tražit neki smisao
al bez ideja sam
i neznam što bi napisao
zato ajmo sad
još jednom refren
da se ne moram
osjećat ko kreten

10.01.2006., utorak

0.5

nevjerovatno ali istinito -ponovo sam depresivna....bilo bi idealno kada bi svatko mogao režirati svoj život i samo reći REz kada mu se neka scena ne sviđa.vratila sam se sa zimovanja gdje sam pokupila stanovitti nadimak 0.5 ,neću se uopće truditi objašnjavati zašto.bilo je ok,ali mislim da sam uspjela razviti snowfobiju, koju dodajem na listu zajedno sa fotofobijom jer sam potpuno ne fotogenična.
nisam u stanju napisati ništa paqmetno.ušla sam u bas i skužila da je to onaj bas s kojim se on inače vozi.ugledala sam rub njegove jakne inekoliko pramenova njegove kose.kao da me strefio grom.digla sam pogled i skužila da to nije on.najjadnije od svega je to da dok je još trajala škola obožavala sam u staviti njegovu sliku u photo editor i onda mu prikivati prištiće.uopće neznam zašto sam to radila,jer mi nikad nisu smetali.
čovjek je zbilja sam sebi najveći neprijatelj.ništa me ne boli,zdrava sam ali se svedjeno izjedam iznutra.bilo mi je puno lakše kada sam se mogla rezati-nekoliko rezova i možeš si dokazati da je bol stvarna i nije samo tupilo.ovako ću za par godina imati čir na želucu,izjedene nokte, a najfrend će mi biti psihijatar.život nije đubre,to smo mi sami jer neznhamo biti sretni.došla sam do zaključka da je to i moj problem jer svaki put kada osjećam i trunku radosti hvata me paranoja kako to neće potrajati pa posanem tužna zbog te činjenice.zbilja usrano.

23.12.2005., petak

sretni blagdani

evo ovaj put samo da se osvrnem na to kako baš svake jebene godine napravim popis novogodišnjih odluka i nikad ih se ne držim pa sam ih ovaj put odlučila objaviti:

1.znam da ovo zvuči superštreberski ,ali prva je odluka imati dobre ocjene

2.ne bedirati se (glupo za reći jer je nemoguće)

3.ne ispovijedati se osobama koje jedva poznajem u ijanom stanju





a sad jedna priča posvećena mom razredu...ljudi uživajte u holideju =)

Muffy

muffy je bila kržljavo štene patuljastog pudla s jako čudim zubima.kada su je iz šteneraja odveli ortodontu desila se ljubav na prvi pogled;naime muffy je vidjela mladu djevojku.odmah su shvatile da su srodne duše.zajedno su ušle u ordinaciju i stavile si uskladjene proteze,,,,
(nastavak slijedi)

18.12.2005., nedjelja

partyon!!!!!!!!!

taman se vratih sa zlobina i baš nam je bilo jebeno,alkoholno jebeno (otkrila sam da ipak ne volim pelinkovac).uglavno došli smo gore i počeli s pravim izviđačkim aktivnostima (moš si mislit).
skuhali smo prejebene 3 kg pašte (kuhinja powered by martin&edi).i onda je počelo...opijanje mislim..do14.3'0 su već skoro svi osim mene i smrti bili potpuno pijani,i eh da jerka.ja i jelica smo se uvatile laptopa i najmanje 50 puta pustile apokalipso (rundek).martin je bio uvjeren kako je zanimljiv, pa je nakon što smo ga svi odjebali počeo voditi monologe s bocom pive.filac je osrao svu okućnicu .nina je rigala.edi i smrt su bludničili.jerko je samnom i jelicom u 5 u jutro raspravljao postoji li betonara kao takva.a horvatica..je bila naporna ko i inače. da bi zaspali oko 6 i probudili se potpuno mamurni. jesam li spomenula da sam razgovarala s paukom koji se našao u čučavcu dok sam pišala,pitala sam ga da li mu je zima.čudom,nije odgovorio.a sada počinjem skupljati lovu za dizanje spomenika jerku.jere, car si!
toliko o zdravom izviđačkom životu.ma sve samo red, rad i disciplina,nema šta...

<< Arhiva >>